Ova kratka i dragocjena poruka napisana je od strane časnog vođe blagoslovljenog iračkog džihada, šejha Ebu Musaba ez-Zerkavija, kao odgovor na intervju koji je njegov učitelj Ebu Muhammed el-Makdisi dao televiziji Al-Džezira – i to na njegov vlastiti zahtjev – povodom invazije Iraka, koja se smatra početkom krstaških pohoda 21. stoljeća.
Makdisi je tada, baš kao što to danas čini s blagoslovljenim džihadom u Šamu, odvraćao muslimansku omladinu od učešća u iračkom džihadu. Nazvao ga je "smutnjom" i "genocidom nad muslimanskom omladinom", iako je upravo taj džihad najočitiji primjer krstaške agresije našeg doba. Kao odgovor na to, zapovjednik otpora neprijateljskoj invaziji i vođa iračkog ogranka El-Kaide, Ebu Musab objavljuje ovo pismo, ispunjeno tugom i zaprepaštenjem, dostojanstveno i prikladno reagirajući na sve klevete i laži koje ne priliče ni vjeri ni položaju koji Makdisi zastupa. Neka mu se Allah smiluje.
(Neki od dijelova intervjua sa Al-Džazirom na koje Ebu Musab odgovara; posebno su važni osmi i deveti):
• Druga tačka: Šejh tvrdi da sam ja bio pod njegovim uticajem, da sam iznosio samo njegova mišljenja. Ja sam se okoristio znanjem Ebu Muhammeda, ali i drugih učenjaka. To ne znači da sam dužan slijediti svaku njegovu riječ. Znanje nije njegova ekskluziva, a njegova mišljenja nisu nužno ispravna i obavezujuća – pogotovo kad se radi o novonastalim situacijama koje zahtijevaju idžtihad.
• Četvrta tačka: Tvrdi da sam od šejha Usame bin Ladina tražio da prihvati Makdisijev metod. Kažem: To je potpuna laž. Nikada nisam s njim razgovarao o toj temi. Pitam: Je li metod Ebu Muhammeda nešto novo i neviđeno? Ako jeste – onda nam ne treba. Naša vjera je vjera slijeđenja, a ne inovacija. Put selefa ne treba ničiji metod.
• Sedma tačka: Makdisi kaže da nije ispravno dizati crkve u zrak niti ubijati civile. Pitam: Odakle Šejh dobija te informacije? U snimku "Potomci Ibn Alkamija su se vratili" jasno smo rekli da ne ciljamo kršćane niti druge civile.
• Osma tačka: Tvrdi da su "Rafidije slični sunitskom narodu". Pitam: Šta ga je to zaustavilo da tekfiri Rafidije, kada inače ne oklijeva da tekfiri muslimane? Rafidije su prve napale, ubijale, protjerivale i otimale sunitsku imovinu. Zar možemo ostati pasivni? I onda kaže da su ovi narodi isti? To je uvreda za sunitski narod! Nije isto tražiti pomoć od Allaha i od Husejna i Ehli Bejta. Rafidije vjeruju u nepogrešivost imama, znanje o gajbu, upravljanje svemirom i druge oblike širka.
• Deveta tačka – najvažnija: Šejh kaže da ne podržava odlazak mladih u Irak jer bi doživjeli genocid. Ovo je strašna nesreća! Kako to može reći neko poput Ebu Muhammeda? Koji genocid, o Šejh? Pravi genocid je kada se okreneš od Allahove naredbe da se ide na bojište. Allah kaže: "Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!" (Et-Tevbe, 41)
Pravi genocid je ostaviti nezaštićene muslimane koje su neprijatelji napali, opljačkali i obeščastili. Allah kaže: "Ako od vas zatraže pomoć zbog vjere, dužni ste im pomoći." (El-Enfal, 72)
Pravi genocid je zanemariti pomoć muslimanskim zarobljenicima u zatvorima poput Abu Gurejba i Gvantanama. Pravi genocid je ostaviti čedne sestre koje su silovane od strane krstaša i Rafidija, bez pomoći i zaštite.
Da li poziv da se ne ide u džihad znači da trebamo napustiti bojno polje i prepustiti muslimanske zemlje krstašima? Zar niste rekli isto i prije četiri godine za džihad u Siriji?
Odlazak u džihad ne ubrzava smrt niti umanjuje nafaku. Allahov Poslanik ﷺ je rekao: "Džibril mi je u srce stavio poruku da niko neće umrijeti dok ne potroši svoju nafaku i dočeka svoj trenutak smrti."
Pogledajte Halida ibn Velida! Učestvovao je u preko stotinu bitaka, a umro je u krevetu.
Zato, savjetujem muslimane da ne prihvate ovu fetvu koja džihad vidi kao "genocid", jer ona se protivi konsenzusu ummeta i štiti neprijatelje. Trebate slušati učenjake i komandante džihada.
Šejh Usama bin Ladin je vjerovao da je džihad u Iraku presudan i zakleo se da bi, da može, došao tamo. Šejh Ejmen ez-Zevahiri ga smatra farzom. Šejh Sulejman el-Ulvan, Ebu Abdullah el-Muhadžir, Ebu Lejs el-Libi, Abdullah er-Rašud, Hamd el-Hamidi – svi su smatrali da je džihad u Iraku među najprečim farzovima.
Naš izvor su Kur'an i Sunnet. Slijedimo onoga ko njih slijedi. Pa čak i ako neko bude najznaniji čovjek, ako ide protiv toga – odbacujemo ga. O Ebu Muhammede! Čak i kada bi cijeli ummet rekao da je džihad u Iraku "genocid", ne bih ih poslušao bez jasnog dokaza. A kad već imamo Allahovu knjigu, kako da ih poslušam?
Allah kaže: "Zašto se ne borite na Allahovom putu, za one muškarce, žene i djecu koji govore: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada čiji su stanovnici nasilnici, odredi nam od Sebe zaštitnika i daj nam od Sebe pomagača!'' (En-Nisa, 75).
Hvala Allahu, mi nismo kao Rafidije koje slijepo slijede svoje vjerske autoritete. Ova fetva (Makdisijeva) nije ništa drugo do pokušaj da se spase Buš i njegovi plaćenici, posebno u trenutku kada je očigledno da je američka vojska pretrpjela poraz. Bilo da to prepoznajemo ili ne, bilo da to želimo ili ne, to je jednostavno tako (tj. to je služenje njima).
Nije dozvoljeno uzimati fetve ograničenih ljudi, koji ne razumiju ciljeve šerijata i stanje muslimana, kako bi se spriječile bitke u kojima se brane muslimani i svetinje. Ako zaista želiš iskreni, čisti džihad u ime Gospodara – evo ti puta! Ali pazi, imaš samo jedan život. Nemaš drugi koji bi mogao testirati!
Nikome nije dozvoljeno odvraćati od džihada kojeg je šerijat dozvolio, pa čak i naredio, samo zato što u njemu ima grešaka ili devijacija. Idem još dalje: nije dozvoljeno odvraćati čak ni kada među borcima ima onih koji su neispravni, sve dok se bore protiv Allahovih neprijatelja. Znanje o stvarnosti i razlikovanje istine od neistine obavezuje nas da ne budemo prepreka na tim frontovima.
Zatim, šta tjera te neiskusne ljude da odvraćaju druge od borbe? Je li to stvarni "nasihat"? Jer pravi nasihat ne umanjuje vrijednost borbe niti krvi prolivenih!
Na kraju, u ime hadisa Allahovog Poslanika ﷺ: "Vjera je savjetovanje", kažem Šejhu: Tvoje riječi nemaju veze s podrškom, a mnoge tvoje tvrdnje nemaju veze ni sa savjetom. Nisi bio pravedan ni u izlaganju događaja iz historije poziva. Nisi se trudio da budeš precizan u onome što si pisao.
Znaj, o Ebu Muhammede, da bih mogao snažno pobiti sve tvoje greške – ali tu snagu čuvam za neprijatelje vjere, a ne za svoju braću. Jer Allah kaže: "Muhammed je Allahov Poslanik, a oni koji su s njim su strogi prema nevjernicima, a milostivi među sobom." (El-Feth, 29)
Radosno te obavještavam, o Ebu Muhammede: Tvoj "savjet" koriste krstaški okupatori, sekularisti, Rafidije, 'Islamska partija', Džehmije i Murdžije – kako bi odvratili ljude od priključenja mudžahidima. Znaš li, dragi Šejh, da su nakon tvog intervjua na Al-Džaziri Allahovi neprijatelji, uključujući munafike, spavali mirno?
Znaš li, dragi Šejh, da tvoja djela neće nauditi ni meni ni ovom džihadu? Ja sam samo jedan čovjek ummeta. Pozvan sam – i odazvat ću se. Ali ono što boli jeste pokušaj podrivanja ovog blagoslovljenog džihada, koji svakome sa srcem i razumom pokazuje bereket. Ako – Allah nas sačuva – uspijete u svojim namjerama, najveći udio u toj izdaji imat ćeš ti!
Zašto, o Šejh, otvori put Allahovim neprijateljima protiv svoje braće?
Dovoljan nam je Allah – i divan je On zaštitnik.
Šejh Ebu Musab ez-Zerkavi, rahimehullah
Objavi komentar