6. avgusta 1996. godine, prije zore, čečenski mudžahidi napali su Grozni (koji su Čečeni kasnije, 23. januara 1997, preimenovali u Džohar).
Operacija „Džihad“ je otpočela. Naredbu za izvođenje operacije izdao je tadašnji predsjednik Čečenske Republike Ičkerije (CRI), Zelimhan Janderbijev. Operacijom je komandovao načelnik Generalštaba CRI, Aslan Mašadov.
Našavši se u teškoj situaciji, rusko rukovodstvo bilo je primorano da pristupi mirovnim pregovorima i potpiše takozvani Hasavjurtovski sporazum, prema kojem je Rusija morala povući sve svoje trupe iz Čečenije do januara 1997. godine.
Broj boraca koji su ušli u glavni grad Čečenije kako bi se sukobili s ruskim trupama iznosio je svega 850 ljudi.
Ova dva nepotpuna mudžahidska bataljona uspjela su ne samo da potpuno paralizuju sve borbeno spremne jedinice ruskih trupa u gradu, već i da odlučno odbiju sve pokušaje okupatorske komande da ponovo zauzme Grozni – uprkos činjenici da su ruski generali u centar grada neprestano slali oklopne kolone i jurišne odrede specijalnih snaga.
Blokirani su i pokušaji ruskih trupa da prodru u Grozni iz pravca Gudermesa i drugih područja. Jedinice mudžahida izvele su nekoliko uspješnih zasjeda, nakon kojih su Rusi obustavili napredovanje prema glavnom gradu Čečenije.
Tako je blokiran voz s ljudstvom i oklopnim vozilima koji je iz Gudermesa krenuo ka Hankali, dok su s inguške strane mudžahidi zaustavili i porazili odrede specijalaca koji su se kretali prema zapadnim predgrađima Groznog, u pravcu sela Černorečje.
Ruske kolone poražene su u oblasti Kurčalojevskog okruga, a kretanje okupacionih snaga u ostatku zemlje bilo je obustavljeno.
Tokom dvosedmičnih borbi za grad, do 2.000 pripadnika narodnih milicija pridružilo se grupi od 850 mudžahida.
Već dvije sedmice prije napada na Grozni, čečenski borci su upozorili ruske snage da se ne odupiru. Letci su bili razbacani po gradu, a čečenski mudžahidi komunicirali su putem radija s ruskim vojnicima.
U prva dva dana borbi za Grozni (Džohar), čečenske jedinice ubile su više od 400 ruskih vojnika, zarobile 28 plaćenika, uništile 27 oklopnih vozila, zaplijenile 4 oklopna transportera, jedan minobacač kalibra 120 mm, više od 300 komada lakog naoružanja i veliku količinu municije i granata.
Između sela Džugurti i Majrtup, čečenski mudžahidi napali su rusku kolonu. Pogođeno je 12 oklopnih vozila, a poginulo je više od 100 ruskih vojnika. Ostaci kolone povukli su se u Kurčaloj.
Dana 8. avgusta, oko 13:40, iznad Groznog je oboren ruski avion dok je bombardovao stambena naselja. Tokom tog dana borbi, čečenski borci ubili su oko 120 ruskih vojnika, zarobili 2 tenka, 4 oklopna transportera i 2 borbena vozila pješadije.
Kao odgovor na napad na grad, ruske snage započele su represije nad civilima u drugim dijelovima zemlje.
Dana 7. avgusta 1996. godine, iz Groznog prema selu Prigorodnoje, na putu za Šatoj, napadnuta su dva autobusa i dva automobila s izbjeglicama. Oko 13 sati, ruski helikopteri bombardovali su konvoj. Poginule su 22 osobe, uključujući 6 djece uzrasta od 3 do 5 godina. Više od 30 osoba je ranjeno. Preživjeli su po cesti skupljali raskomadana tijela.
Čečenski radio-operateri zabilježili su audio snimak razgovora između pilota i baze u Hankali, koji je emitovan uživo:
Pilot: Vidim autobuse. Vidim bijeli autobus. Šta da radim?
Baza: Uništiti.
P: Da provjerim?
B: Naređujem ti – uništi!
P: Dobro. Izvršavam naređenje.
Dana 8. avgusta, tri ruska helikoptera sletjela su na cestu kod sela Komsomolskoje (Saadi-Khutor). Vojnici su zaustavili više automobila s civilima, izvukli 18 muškaraca i pred ženama i djecom ih brutalno izboli noževima.
Od 18 ubijenih, petoro su bili Čečeni, a trinaestoro pripadnici mešketskih Turaka (Turci Mešketi, koji su izbjegli iz Uzbekistana tokom nemira u dolini Fergane 1989. godine i naselili se u nekoliko okruga Čečenije).
Na ulazu u Grozni, 7 kilometara od grada, ruski helikopteri pucali su na automobil u kojem je bilo šest stranih novinara – dopisnika France Presse-a, IFA-e, WTN-a i Radija Slobodna Evropa. Iako je na automobilu bio jasno istaknut natpis "PRESS", helikopteri su ga gađali. Novinari su iskočili iz vozila i sklonili se u rovove pored puta. Helikopteri su ih nadlijetali i pucali još pola sata, dok nisu potrošili municiju i gorivo, nakon čega su se povukli. Novinari su, čudom, preživjeli.
Opisani događaji predstavljaju samo dio onoga što se tih dana dešavalo u Čečeniji.
Ummet Press
Objavi komentar