Hebrejski analitičar Zvi Bar’el upozorio je da planovi za okupaciju Gaze kriju ozbiljne nepoznanice, od ekonomskih i političkih do pravnih i sigurnosnih, koje bi mogle pretvoriti Pojas u još krvaviju zamku nego što je to Zapadna obala.
U tekstu za Haaretz, Bar’el piše da je sukob između načelnika Generalštaba i Benjamina Netanyahua oko vojne okupacije Gaze i proširenja na cijeli Pojas zapravo spor o trošku i koristi: da li će okupacija zaista osloboditi izraelske zarobljenike i srušiti Hamas, i po kojoj cijeni u životima vojnika? No, naglašava da ta debata gubi smisao pred mobilizacijom rezervista i terenskim pripremama, zbog čega je uvođenje vojne uprave nad Gazom gotovo izvjesno, osim ako se u posljednji trenutak ne umiješa Washington.
Prema procjenama bivših guvernera Banke Izraela, direktni troškovi vođenja Gaze iznosili bi 30 milijardi šekela godišnje za osnovne usluge poput zdravstva, vode i struje, te dodatnih 20 milijardi za vojne potrebe. U to nisu uračunate vanredne krize ni moguće ekonomske sankcije koje bi Izrael dodatno pogodile.
Na terenu, upozorava Bar’el , ne postoji plan za obnavljanje infrastrukture niti za raspodjelu goriva i hrane, dok se procjenjuje da će oko pola miliona Palestinaca ostati u zonama aktivnih borbi, što bi broj ubijenih moglo podići na neviđene razmjere.
Ako okupacija zaživi, Izrael će, prema međunarodnom pravu, preuzeti pravne i humanitarne obaveze prema više od milion i po Palestinaca. No, iskustvo iz Zapadne obale, gdje izraelska okupacija traje već 58 godina, pokazuje kako je jaz između pravnih normi i prakse ogroman, a praksa obilježena kršenjima koja se kvalifikuju kao ratni zločini.
Sigurnosni rizici su jednako duboki: vojnici će biti prisiljeni da djeluju u gusto naseljenim sredinama gdje borci ne trebaju rakete ni artiljeriju, jer je “neprijatelj u njihovoj neposrednoj blizini”. U takvim okolnostima, upozorava Bar’el , izraelske zloupotrebe mogle bi imati ozbiljnije posljedice nego na Zapadnoj obali, posebno s obzirom na sve širi spektar tzv. “sivih sankcija”, poput akademskog bojkota ili djelimične zabrane izvoza oružja kakvu je nedavno uvela Njemačka.
Arapske države, uključujući Egipat i Jordan, upozorile su na opasnosti okupacije, dok je samo UAE izrazio spremnost da razmotri učešće u multinacionalnoj misiji, ali isključivo pod okriljem “pouzdanog palestinskog autoriteta i interesa”.
Bar’el zaključuje da je deklarirani cilj rušenja Hamasa više nego upitan. Iskustva iz Libana, Zapadne obale, Iraka i Afganistana pokazuju da direktna okupacija ne gasi otpor, nego ga raspiruje. Stoga postavlja ključno pitanje: “Koliko će godina Izrael moći nositi teret vođenja Gaze prije nego shvati da je zapravo Gaza ta koja je anektirala Izrael?”
IslamBosna
Objavi komentar