Sirijska vojska je uspjela gotovo u potpunosti poraziti kurdske Sirijske demokratske snage (SDF) i ponovo staviti pod kontrolu sjeveroistočni dio Sirije. SDF je osnovan u oktobru 2015. godine uz snažnu finansijsku, političku, vojnu i medijsku podršku Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Francuske. Iako je formalno formiran s ciljem borbe protiv ISIL-a, SDF je vremenom najveći dio svojih kapaciteta usmjerio ka projektu stvaranja kurdske državnosti na teritoriji Sirije. Nakon nešto više od deset godina postojanja, SDF je doživio težak poraz od sirijske vojske, uz otvoreno distanciranje Sjedinjenih Američkih Država.
Američki izaslanik za Siriju Tom Barrack pozvao je u utorak SDF da prihvati uvjete Damaska kako bi se postiglo političko rješenje. Tom prilikom je naglasio da je „izvorna svrha“ SDF-a kao snage za borbu protiv ISIL-a „u velikoj mjeri ispunjena“.
Kako razumjeti strukturu i prirodu snaga SDF-a?
SDF predstavlja vojno-političku formaciju nastalu u specifičnim okolnostima nakon naglog uspona ISIL-a 2014. godine. Sjedinjene Američke Države su odigrale ključnu ulogu u njenom formiranju, koristeći je prvenstveno kao kopnenu snagu u borbi protiv ISIL-a.
Značajan dio boraca SDF-a, kako je poznato, nisu državljani Sirije, što dodatno dovodi u pitanje njihovu društvenu bazu u toj zemlji. Tome treba dodati i očite napetosti između SDF-a i dijela lokalnog kurdskog stanovništva.
Za razliku od Iraka, Kurdi u Siriji nisu teritorijalno koncentrisani u jednoj regiji. U Siriji praktično ne postoji jedinstvena kurdska oblast. Umjesto toga, Kurdi su raspršeni po različitim područjima i mogu se grubo podijeliti u dvije skupine: urbani Kurdi, koji su uglavnom integrisani u sirijsko društvo, i Kurdi koji žive u regijama Al-Džazire i sjeverne Sirije, za koje se smatra da je značajan broj doselio iz Turske nakon raspada Osmanskog Carstva.
Zbog načina na koji je nastao i okolnosti koje su ga pratile, SDF nikada nije uspio izgraditi čvrstu društvenu osnovu u Siriji. Njegovo formiranje je u velikoj mjeri bilo rezultat vanjskih interesa, zbog čega se nije mogao nametnuti kao autentični predstavnik većine Kurda, pa ni većine sirijskih Kurda.
Na sjeveroistoku Sirije SDF se ponašao poput paravojne strukture koja se oslanjala na lokalne resurse, što je dovelo do sukoba čak i s lokalnim zajednicama u regiji Al-Džazira.
Upravo zbog toga SDF je relativno lako poražen. Izostanak organske veze između ove formacije i lokalnog stanovništva, kao i strah i nepovjerenje dijela Kurda prema dominaciji SDF-a i njegovom autoritarnom i represivnom načinu upravljanja, učinili su da ga mnogi nisu doživljavali kao svog predstavnika. Štaviše, dio stanovništva ga je smatrao nametnutom, pa čak i stranom silom.
Objavi komentar